Svaka tvrtka ima svoju službenu sliku, onu kako se prezentira prema van. U fazi kada se krene profesionalizirati ima svoj organigram, procedure, opise poslova, vrijednosti i strategiju ispisanu u prezentaciji.
I svaka tvrtka ima i drugu, nevidljivu razinu: odnose moći, prešutne dogovore i neizgovorena pravila koja stvarno određuju kako se stvari rade.
BOOM model tu drugu razinu naziva sjenama organizacije. To nisu krize koje se vide na prvi pogled, nego tihi obrasci koji godinama žive ispod površine i upravo zato su najteži za prepoznati, jer se o njima ne piše u internim aktima, ali ih svatko u hodniku osjeti.
Otišao je iz ureda, ali ne i iz odlučivanja
Jedna od čestih sjena u obiteljskim tvrtkama pojavljuje se kad osnivač formalno ode u mirovinu, a stvarno nikad ne ode. Vlasnik preda direktorsku funkciju, povuče se s papira, ali telefon i dalje zvoni njemu prije nego novom vodstvu, a važne odluke i dalje prolaze kroz njegovo „da“ prije nego što postanu stvarne. Novi menadžment tada djeluje s ovlastima koje formalno ima, ali bez mandata koji stvarno osjeća jer zaposlenici vrlo brzo nauče da je pravi adresat i dalje netko drugi.
Umjesto da unaprijedi kontinuitet, takva neformalna vlast tiho potkopava autoritet onih koji su službeno preuzeli odgovornost, a organizacija ostaje zarobljena između dvije komandne linije: one koja postoji na papiru i one koja stvarno funkcionira.
Tko vrijedi više u očima organizacije?
Postoji sjena koja raste iz toga kako tvrtka (najčešće nesvjesno) rangira svoje ljude. Prodaja ili proizvodnja donose vidljiv rezultat: narudžbu, proizvod, prihod – pa se lako doživljavaju kao srce tvrtke. Računovodstvo, IT i HR, s druge strane, često se promatraju kroz trošak koji te „prave“ poslove tek prati u pozadini. Ta podjela rijetko se izgovori naglas, ali se osjeti u tonu kojim se s nekim razgovara, u tome čiji se sastanak otkazuje prvi kad je gužva, čiji se prijedlog uzima ozbiljno, a čiji trpi kao „administracija“.
Kad zajedničke službe počnu djelovati usporeno ili distancirano, to je rijetko lijenost, češće je posljedica godinama ponavljane poruke da njihov doprinos ionako nije jednako vrijedan.
Paradoks je što upravo te službe drže sustav na nogama: bez urednog knjigovodstva, funkcionalne infrastrukture i zdravih ljudskih procesa, ni prodaja ni proizvodnja ne bi imale na čemu stajati.
Kad raspoloženje šefa određuje ritam posla
Treća sjena o kojoj ću pričati dolazi iz promjena raspoloženja koje menadžer donosi na posao, a koje zaposlenici očitavaju prije nego što izmijeni i jednu riječ. U hodnicima se svakodnevno prenosi ista informacija, izgleda li danas dobro ili je namrgođen i prema njoj se prilagođava ponašanje cijelog tima.
Ako je namrgođen, širi se prešutan dogovor da mu se toga dana bolje ne prilazi, pa pitanja i odobrenja koja čekaju njegovo „da“ ostaju po strani još jedan dan. Ako je dobro raspoložen, djelatnici to prepoznaju kao priliku i žure iskoristiti trenutak da dođu do informacije, potpisa ili odluke koja im je potrebna da nastave raditi. Kad se loši dani ponavljaju prečesto, to više nije samo atmosfera u hodniku, u proizvodnji nastaju uska grla, jer posao ne staje zbog nedostatka resursa ili plana, nego zato što se čeka pravi trenutak da se priđe pravoj osobi.
Sjene ne nastaju preko noći
Zajedničko svim ovim sjenama jest da rijetko postoje kao jedan dramatičan događaj, one su sastavljene od malih, ponavljanih trenutaka koji se zbrajaju u kulturu koju nitko nije namjerno projektirao.
BOOM model zato ne traži krivca, nego traži imenovanje: dok se neformalni utjecaj umirovljenog vlasnika, obezvrjeđivanje zajedničkih službi ili zadiranje u privatnost ne prepoznaju i ne izgovore naglas, oni će nastaviti tiho oblikovati organizaciju mimo strategije koju je uprava zacrtala koliko god ta strategija na papiru izgledala besprijekorno.
Od prepoznavanja do traženja rješenja
Rad sa sjenama je zahtjevan jer razotkriva nešto što se nastoji odvijati u sjeni. Kad se sjena razotkrije i kaže na glas stavili smo problem na stol. BOOM metodologijom ne traže se krivci nego rješenja. Često rješenja budu novi dogovori, procesi, određivanje granica. Granice su nužne, mada nisu uvijek dopadljive svima.
